"Molio je Izetbegovića da se Jugoslavija raspadne mirno" Dobricu Ćosića godinama proganjao sadržaj misterioznih papira koje mu je Ranković spremio pre smrti
U maju ove godine navršava se 12 godina od smrti velikog srpskog pisca i političara Dobrice Ćosića. Ćosić je bio učesnik Narodnooslobodilačke borbe, prvi predsednik Savezne Republike Jugoslavije i redovni član SANU, a bio je predlagan i kao kandidat za Nobelovu nagradu za književnost.
Ćosić je doživljavan kao siva eminencija Srbije i Jugoslavije, a zbog posvećenosti egzistencijalnim problemima srpskog naroda nazivan je i ocem nacije. S druge strane, nailazio je na velike napade i kritike tokom svog života, a i posle smrti, koji su najčešće dolazili iz komšijskih zemalja bivše SFRJ.
Dobrica Ćosić se rodio u Velikoj Drenovi kod Trstenika, 29. decembar 1921. godine. Posle završetka Drugog svetskog rata, bio je član Centralnog komiteta KP Srbije, a republički i savezni poslanik bio je 12 godina. Za poslanika je prvi put izabran 1945. godine. Po sopstvenoj želji je 1952. posetio Goli otok, što mu je verovatno omogućio Milovan Đilas. Posle povratka u Beograd, on je upozorio Aleksandra Leku Rankovića o stvarnom stanju na Golom otoku, nakon čega je Leka sproveo istragu i popravio uslove u zatvoru.
Od 14. februara do 26. aprila 1961. Dobrica Ćosić je, kao član državne delegacije, bio saputnik predsedniku Jugoslavije Josipu Brozu Titu na brodu „Galeb” kojim su obilazili afričke zemlje. U jesen 1965. Broz je Ćosiću ponudio da preuzme vlast u Srbiji, što je on odbio rekavši da hoće da bude pisac i slobodan čovek.
Ćosić je jedan je od retkih koji su se javno usprotivili političkoj likvidaciji Aleksandra Rankovića, 1966. godine. On je u pismu Titu pisao da je Ranković nakon njega najautoritarnija moralna i politička ličnost u Jugoslaviji i da će smenom Rankovića biti slabiji.
Godine 1968. otvorio je pitanje Kosova i Metohije i govorio o teškom položaju srpskog naroda na istom. Postao je jedan od najpoznatijih opozicionara Josipu Brozu Titu posle razmimoilaženja sa njim.
Dobrica Ćosić godine 1970. postaje dopisni član SANU, a u svojoj pristupnoj besedi je rekao „srpski narod je dobijao u ratu, a gubio u miru”. Prilikom izbora za redovnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti 29. marta 1976. održao je pristupnu besedu "Književnost i istorija danas". Njegov govor je u vodećim listovima i na radiju osuđen kao nacionalistički, i bio je zabranjen za objavljivanje.
Kao disident bio je u nemilosti vlasti, konstantno je praćen, a svi ljudi koji su imali kontakt sa njim bili su privođeni i ispitivani. Postao je predsednik SRJ 15. juna 1992. godine, a smenjen je godinu dana kasnije (1. juna 1993) glasanjem oba veća Saveznog parlamenta.
Piščev prijatelj, reditelj Aleksandar Mandić, je 2021. godine izdvojio nešto što smatra izuzetno važnim za razumevanje položaja Dobrice Ćosića i za vreme njegovog života i sada.
- On je bio predmet mržnje, i to se nije prekinulo. Postoje velika uzdržanost i ustručavanje da se o njemu kaže lepa reč. Takozvana druga Srbija je uputila mnogo uvreda i najgorih reči na njegov račun. Verovatno nema oklevetanijeg čoveka u svoje vreme, i to se nekako produžilo i danas. I dan-danas postoje mnogi ljudi koji se ustručavaju da kažu lepu reč o njemu jer se boje reakcije, što me čini besnim. Sam Dobrica je tokom života to podnosio neverovatno, nikada nije reagovao i potpuno se uzdao u svoje delo. Rekao je da je važno da njegovo delo preživi, jer će onda i on biti živ - rekao je Mandić i dodao:
- Ranković ga je u jednom trenutku pozvao da ga poseti da bi mu predao neke svoje papire. To je bilo pred njegovu smrt. Dobrica je morao taj susret da odloži. Ranković je zatim otputovao u Dubrovnik i tamo umro, a tih papira više nema. Dobrica nije mogao dovoljno da se nakaje što ih nije dobio.
Prilikom predstavljanja "Knjige o Titu", poslednjeg dela Dobrice Ćosića koje je objavljeno 2024. godine, njegova ćerka Ana objasnila koliko im je život otežan posle razlaza sa Titom:
- Dobrica i njegovi drugovi su molili Izetbegovića da se raspad Jugoslavije i srpsko pitanje reše mirnim putem. To se ne zna. Demokratija je krenula od osamdesetih, ali ne da bi se stvorila srpska država, već demokratizovala Jugoslavija. To je ostalo pod velom tajne. A kakvo je to bilo vreme? Mi smo svi bili praćeni. Našli smo policijsku stanicu u kući, a ja nisam mogla da se zaposlim pet godina. Tata nije odlazio u selo da poseti majku jer bi dolazila Udba da ispituje sve meštane - objasnila je Ana Ćosić.
Bonus video: "Tito je oblikovao sudbinu Srbije"